O nama
Naša priča
Kazandjijski zanat je u našoj porodici vec preko 90 godina. Prvi koji se poćeo baviti zanatom je naš dedo Mehmed koji je svoje znanje i ljubav prema poslu prenio i na našeg oca a on dalje na nas. Ponosni smo što smo ljubav prema zanatu uspjeli prenjeti i na četvrtu generaciju. Kroz sve ove godine smo se trudili da zadržimo što je moguće više tradicionalnih proizvoda kao što su džezve,table,ibrici,kotlići i slično koji su i danas prisutni u svakom domaćinstvu, ali da unesemo dašak moderljubav prema zanatu uspjeli prenjet i na četvrtu nog, tako da smo počeli izradživati i nakit od bakra prije svega narukvice, naušnice, lančiće, prstenje, bookmarke itd..
Baščaršiski bakrorez 1983.
Četvorica braće Hidić jedini u Sarajevu bave se prenošenjem umjetničke ornamentike na bakar.
“Složna braća kuću grade” A četvorica braće Hidić-Ibrahim,Džemal,Kemal i Mustafa jedini u Sarajevu bave se cizlerskim zanatom. To je zanat koji je sličan kujundžiskom, ali kujundžije kuju, a cizler su, u stvari, bakroresci koji u bakru urezuju razne ornamente i šare.
Zanat smo naslijedili i naučili od oca Muhameda koji se ovim poslom bavio još od 1935. godine i bio je čuven po svom radu. Ona nam je i prenio ljubav prema ovom zanatu, rekao nam je Džemal započinjući razgovor.
Njegov brat Kemal odmah nastavlja: Dugo smo radili za kućnu radinost, a od prije tri godine sm otvorili svoju radnju ovde u ulici Kovači. Sva četvorica braće smo cizleri,a ovim zanatom bavimo se oko dvadeset godina.
Cizlerski zanat nije jednostavan niti lagan kao uostalon i svi drugi. Cizleri rade razne ukrase i upotrebne predmete za kuću – table, džezve, postolja za fildžane, ukrase za zid itd. Interesantno je reći da ibrike, leđene (lavore), sahane i čase još uvijek kod braće Hidić kupuju ljudi sa sela za djevojačke spreme. Njihove vrijedne ruke su ovih dana počele praviti jednu veliku tablu prečnika jedan metar u koju će utrošiti devet kilograma bakra i mjesec dana rada. Inače je sve ono što oni stvaraju prava umjetnost.
Trenutno imamo dosta problema oko nabavke bakra, rekao je Mustafa Hidić. Imamo u planu raditi i neke stvari koristeći olimpiski znak (sa pravom korištenja) pa nas i zbog toga brine ova nestašica. Jer, kako raditi i dati doprinos Olimpijadi ako nema materijala?
Nadovezujući se na razgovor Ibrahim nam reče: Vjerujte da je ovaj naš zanat za turiste i domaće i strane prava atrakcija. Oni najviše i kupuju kod nas, pa smo stekli dosta prijatelja iz inostranstva i čitave Jugoslavije.
Historija ulice
Ulica Kazandžiluk započinje uz istočni kraj ulice Baščaršija (Baščaršijskog trga), nekoliko metara sjevernije od Baščaršijske džamije, i vodi stotinjak koraka dalje na istok, te onda zakreće na jug, gdje se spaja sa ulicom Bravadžiluk.
Kazandžiluk je jedna od najstarijih i najpoznatijih sarajevskih ulica, koja je nekada bila dio mnogo šire kazandžijske čaršije, kojoj su pripadale i susjedne ulice Luledžina i Oprkanj.Sarajevska kazandžijska čaršija podignuta je tokom prve polovine 16. stoljeća (iza 1528. godine) na zemljištu bogatog zanatlije – sagrdžije (kožara) Sagrakči hadži Mahmuda, upamćenog po tome što je podigao džamiju na Ulomljenici.Ime je Kazandžiluk dobio po majstorima kazandžijama, koji su sprva izrađivali kotlove (kazane) za vojsku, a kasnije i drugo posuđe i predmete od bakra za svakodnevnu upotrebu (ibrike, đugume, džezve, demirlije, table…). U “zlatno doba” osmanskog Sarajeva, kazandžije su izrađivale oko stotinjak različitih predmeta.Danas je asortiman sarajevskih kazandžija umnogome reduciran, ali Kazandžiluk svojim neodoljivim šarmom i dalje privlači veliku pažnju, posebno turista kojima ova ulica vrvi u gotovo svako doba godine.
Historija zanata
Antropolozi smatraju da je bakar bio prvi metal koji ljudi koriste zbog njegove mekoće i lakoće manipulacije, za izradu alata i oružja.
Potiće iz Perzije i Indije, te su zemlje bogate rudom bakra, a bakar je jako zastuplen u svakodnevnoj upotrebi.
Međutim, kako se kroz čitav srednji vijek koristilo zemljano posuđe. tako se i na balkanu, kazandžiski zanat nije postojao, sve do dolaska Osmanlija koji su bakreno posuđe donijeli na ovaj prostor. Tako je balkan postao jedini dio Evrope na kome se bakreno posuđe upotrebljavalo u srednjem vijeku.
Iako ne postoji pisani dokument smatra se da je kazandžiski zanat u BiH došao izmedžu 1435. i 1510 godine.
Na početku su se najviše proizvodile stvari za vojsku, a vremenom i stvari za svakodnevnu upotrebu kao što su džezve, table, šećerluci, mangale itd. Neki od izvornih proizvoda koristi danas domaće stanovništvo kao i mnogobrojni turisti koji posječuju Sarajevo i njegovu najpopularniju kazandžisku ulicu Kazandžiluk.
Zanat u 21.stoljeću
Zanatlije su se nerado odvajale od svojih radnji, pa je od dana stupanja na snagu Zakona o zanatima (11. oktobar 1950.) do kraja 1951. godine naziv Državnog majstora zanata u cijeloj Bosni i Hercegovini dobilo samo 11 majstora, od čega u Sarajevu samo četvorica. Sve brojnija i jeftinija industrijska roba ponovo je zaprijetila pojedinim zanatima, pa je u namjeri da očuva zanate od nestajanja država formirala Upravu za zanatstvo, koja je uz Zanatsku (šegrtsku) školu dala ogroman doprinos u očuvanju zanatskog umijeća. Zanatska vještina opstala je i tokom opsade Sarajeva, kada su mnoge zanatlije počele praviti predmete koji su građanima Sarajeva pomogli da izdrže pod opsadom. Najilustrativniji primjer su sarajevski limari, koji su se tokom opsade ponovo prisjetili umijeća pravljenja peći na drva, koje su u jednom trenutku grijale gotovo čitav grad.
Tokom svih ovih godina mnogi zanati su izumrli i o njima danas svjedoče jedino imena sarajevskih ulica i toponima, te prezimena nekih porodica. Ipak, zanatstvo u Sarajevu je preživjelo, prilagodilo se, te građanima i posjetiteljima Sarajeva još mnogo toga ima za ponuditi.
Najbolji je primjer kazandžijska ulica jedna od rijetkih gdje se još uvijek može čuti zvuk čekića.
